evo ovdje stavljajte vama najdraže citate iz knjiga

"svi ljudi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih"

george orwell, "životinjska farma"

"Na dnu onog otvorenog špalira, daleko dolje, sjedila je ona, Rođena, u svom priprostom odijelu, bez ikakvog nakita i htjela da digne ruke prema njemu i da ga zovne... Ali on nju ne vidi. ... Ali on nju ne vidi."; Begović.

RAT JE MIR
SLOBODA JE ROPSTVO
NEZNANJE JE MOĆ

Orwel - 1984

"Ljudskost nije tjelesni opis, to je duhovni cilj. To nije nešto što nam je dano, to je nešto što moramo zaslužiti."

Richard Bach: "Jedno"

U trenutku kad netko počne pratiti ono što radimo, počinjemo se, htjeli ne htjeli, prilagođavati očima koje nas gledaju i ništa od onog što radimo više nije istinito. Imati publiku znači živjeti u laži.

Istinski važna pitanja su, naime samo ona koja može formulirati i dijete. Samo ona najnaivnija pitanja su stvarno značajna. To su pitanja na koja nema odgovora...

...osnovno pitanje nije jesu li ili nisu znali, nego je li čovjek nevin zato što ne zna? Je li idiot na prijestolju unaprijed oslobođen svake odgovornosti samo zato što je idiot?

Jedinstvenost ljudskog ''Ja'' krije se upravo u onome štoo je na čovjeku nezamislivo. Predstaviti sebi možemo samo ono što je kod svih ljudi isto, što im je zajedničko. Pojedinačno''Ja'' je ono različito od zajedničkog, prema tome, ono što se ne može unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono što kod drugog treba tek otkriti, sagledati, osvojiti.

Ako je do prije kratkog vremena riječ govno bila zamijenjivana u knjigama točkicama, to nije bilo iz moralnih razloga. Ta nećete, nadam se, tvrditi kako je govno nemoralno! Otpor prema govnima metafizičkog je karaktera. Trenutak defeciranja je svakodnevni dokaz neprihvatljivosti stvaranja. Ili-ili: ili je govno prihvatljivo (u tom slučaju , ne treba se zaključavati u zahodu), ili smo mi stvoreni na neprihvatljiv način.

Nikad nećemo moći sa sigurnošću ustanoviti u kojoj su mjeri naši odnosi prema drugim ljudima posljedica naših osjećaja , ljubavi, mržnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj mjeri su predodređeni odnosom snaga između pojedinaca.
Stvarna dobrota čovjeka može se pokazati u svojoj svojoj čistoći i slobodi samo u odnosu prema nekome tko ne posjeduje nikakvu moć. Pravi ispit ljudskog morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmiče našem pogledu) jest u odnosu čovjeka prema onima koji su mu prepušteni na milost i nemilost- prema životinjama.

Milan Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja

"Svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice." Dostojevski

"Nema stvari ,koja vrijedi
Drhtaja tvojih, nit je dostojna
Uzdaha zemlja.Dosadan je život
I gorak,ništa drugo; svijet je blato."
Giacomo Leopardi

"Izgubio sam život,snagu
Izgubio sam sve veselje,
I ponos svoj, i prijatelje,
I u svoj genij vjeru dragu"
Giacomo Leopardi

Ti prolaziš bez mene, o moj živote
Ti odlaziš,
A ja još uvijek čekam da krenem,
I ti već na drugo mjesto prenosiš bitku,
Napuštajući me tako.
Pošto te nikad slijedio nisam."
Henri Michaux


" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."
Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna

evo jedna genijalna pisma, koja mi je ovako vrlo osobna

Christina Rossetti - "Echo"

Come to me in the silence of the night;
Come in the speaking silence of a dream;
Come with soft rounded cheeks and eyes as bright
As sunlight on a stream;
Come back in tears,
O memory, hope and love of finished years.


O dream how sweet, too sweet, too bitter-sweet,
Whose wakening should have been in Paradise,
Where souls brim-full of love abide and meet;
Where thirsting longing eyes
Watch the slow door
That opening, letting in, lets out no more.


Yet come to me in dreams, that I may live
My very life again though cold in death;
Come back to me in dreams, that I may give
Pulse for pulse, breath for breath:
Speak low, lean low,
As long ago, my love, how long ago.

U ovoj zemlji ljudi ne cijene jutro. Bude se na silu uz pomoć budilice koja im razbija san kao oštricom sjekire i od tog trenutka znaju samo za žurbu. Recite mi kakav može biti dan koji počinje takvim činom nasilja? U što se pretvaraju ljudi koji uz pomoć budilice svakog jutra dobiju jedan mali elektrošok? Oni se na taj način iz dana u dan privikavaju na nasilje, a odvikavaju od zadovoljstva. Vjerujte mi, karakter ljudi uvjetovan je njihovim jutrima.
Oproštajni valcer, Kundera