Ovdje možete stavljati intervjue s članovima i ostale stvari.

voi cox je svojedobno napraviaj interview s Kristofferon (sada) bivšin basiston pa ga nagovorite da potraži to

dat će on to milom ili silom!
imam i ja masu toga, metniću čim forum malo prodiše, sad sam još u panici

Evo jedan intervjuic sa Daniel Gildenlowom
obješnjenje koncepta Scarsicka

prvi dio
http://www.youtube.com/watch?v=UGiLfsvw8YM


drugi dio
http://www.youtube.com/watch?v=f6Q0Br0A-y0

Prema Daniel Gildenlöwu, ime "Pain of Salvation" predstavlja balans u životu i potrebom za žrtvovanjem kada jedna želja bude ostvarena. Pain vs. Salvation. Pain & Salvation. Ovaj švedski bend je ipak mnogo više od samo te tri riječi koje ih predstavljaju u svijetu...

Najbolje bi bilo da počnemo sa samom istorijom benda. Kako je nastao Pain Of Salvation, ko ga je formirao i kako je sve teklo tih prvih dana?
Daniel Gildenlöwu: "Priča o bendu seže još u daleku 1984. godinu kada sam ja formirao bend sa samo 11 godina. Tada je nosio naziv Reality i svirali smo nešto komercijalniju muziku, neki rock. Kako su godine i muzičari prolazili kroz bend, promjenilo se i ime. Od 1991. godine smo bili poznati kao Pain Of Salvation. Zagazili smo u mnogo progresivnije vode, širom otvorenih očiju, duše i uma."

Koga bi izdvojio od uzora i šta misliš ko je najviše uticao na vašu muziku?
Daniel: "Kiss, Simon and Garfunkel, Jesus Christ Superstar, The Beatles, pogotovo njihov album "Abbey Road" koji je progresivniji u svakom smislu od bilo kojeg današnjeg progressive benda, gledajući svu moguću njihovu diskografiju. "

Kada pominju vaše ime u raznim časopisima i magazinima (pa i u ovom) obično vas svrstavaju pod progressive metal žanr. Da li se vi slažete sa tim?
Daniel: "Zaista želite da znate? Iskreno mrzim da nas zovu progressive metal bendom. Zašto? Pa jednostavno zato jer ne volim da jednostavno označavaju grupe i stavljaju ih pod nekim žanrovima. Naravno postoje izuzetci - neki bendovi su zaista istiniti progressive metal, ali sa druge strane dosta bendova koje stavljaju pod taj žanr izlazi iz njegovog okvira. Gledajući to svrstavanje, to je u neku ruku dobro, ali ipak je i loše, jer neko neće poslušati na primjer neki death metal bend, zato jer ne voli death, a taj bend bi mu se mogao svidjeti. Da vam ipak odgovorim direktno na pitanje, ne slažem se sa nazivom progressive metal, ali nas jednostavno tu mnogi svrstavaju. Ja bi našu muziku nazvao advanced emotional crossover metal."

Šta misliš o sadašnjoj progressive metal sceni u svijetu i u Evropi?
Daniel: "Nemam interesa za nju."

Počnimo malo pričati o samoj vašoj muzici. Ona je vrlo zanimljiva jer se u njoj nalazi dosta ekstremnih kontrasta - mračno i svijetlo, žestoko i melodično... Šta se u stvari krije iza ovoga?
Daniel: "Kontrast u našim životima je vrlo česta pojava, zar ne? Jednostavno volim kontrast i magiju koju on donosi, kao da sjedite u nekoj mračnoj pećini i vidite samo trunčić svijetlosti. Ako ga susrećem svakodnevno u svom životu, zašto mu ne bi posvetio i u svojoj muzici?"

Kao glavni pisac tekstova i muzike u bendu, da li su svi ostali podređeni tebi ili i oni imaju nekog uticaja na samu muziku?
Daniel: "U mnogim pogledima, mogu reći da ja vodim glavnu riječ u bendu. Ali sa druge strane Pain Of Salvation ipak funkcioniše kao bend. Ja znam da sviram sve instrumente i pjesme pišem veoma studiozno, notu po notu, rif po rif... Finalni proizvod, iliti pjesma, je prerađena mnogo puta i obično tu ne bude mjesta da se ubaci nešto novo. Obično se svi sakupimo, ja predstavim svoje ideje i onda ih eventualno doradimo."

Svi članovi benda su dobro potkovani znanjem o instrumentima. Da li ste sami počeli i izučavali instrumente, ili ste studirali muzičke akademije?
Daniel: "Svi u bendu, osim bubnjara, smo studirali na muzičkim akademijama i srednjim školama. Ja sam studirao u srednjoj muzičKoj školi i to je bio dobar način da steknem znanje i tehniku o instrumentima. Profesori mogu dobro da nauče kako da barataš sa instrumentom, ali mislim da je najvažnije moje muzičko odrastanje poslije toga, kada sam odrastao u kompozitora. To se ne može naučiti ni u kakvoj školi. To jednostavno morate sami pronaći u sebi."

Na albumu "Entropia" se može osjetiti i malo death metal uticaja, a i same pjesme se dosta razlikuju među sobom...
Daniel: "Pa nisam u to vrijeme baš slušao death metal, već je tu struju u bend donio basista Gustav Hielm (koji je kasnije prešao u Meshuggah), a mi smo je prihvatili i pokušali da uklopimo u naš koncept. "Entropia" je bio naš prvi album i na njemu su se nalazile kako novije pjesme, tako i one stare 4-5 godina, tako da je to jedan od razloga što zvuče drugačije. Bilo je problematično odlučiti koje pjesme ćemo snimiti i staviti na album. Bilo je mnogo pjesama koje smo željeli snimiti, a koje se ne bi uklopile na idućim albumima, pa je to bila poprilični teška odluka."

"The Perfect Element" je album koji zaslužuje najviše pažnje. Mnogo je progresivniji i tekstualno dublji nego ostali vaši radovi. Odakle je došla ideja za pisanje tekstova o djetinjstvu i odrastanju? Da li je to tvoja autobiografija?
Daniel: "Pa to nije moja autobiografija, ali je bazirana na pričama iz mog života. Glavni likovi su bazirani na deset mojih prijatelja koje sam znao čitav život. Glavni lik je baziran na mom prijatelju, koji je imao zaista ružno djetinjstvo i to je uglavnom priča o njemu. Bio je zaista dobar prijatelj, ali radio bi glupe stvari, zbog kojih bi kasnije zažalio. Tu se nalazi i priča o njegovom odrastanju, drogama, muzici i potpunoj transformaciji njegove ličnosti u nekoga koga kao da nismo ni znali. Izvršio je ubistvo jednog čovjeka i ležao je u zatvoru. Jednostavno je bio rođen na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme. Priča je dosta kompleksna i detaljna i trebala bi vječnost da se ispriča, bez muzike. "

Jedna od najinteresantnijih stvari kod vas je da ste dosta vremena posvetili konceptualnom pričom na albumima. Dosta bendova se "umori" od konceptualnih albuma i treba dosta pauze da bi se odlučili na još jedan, dok to nije slučaj sa vama. Zar vas to ne iscrpi?
Daniel: "Ma kakvi hehehe. Jednostavno se osećam kao pisac - počnem da pišem neku knjigu, završim je i jednostavno osjećam potrebu da pišem nešto novo, nešto što bi se nadovezalo iz prošle knjige, nešto što sam propustio, ali mogu da proširim. Kod koncepta je zanimljivo što svaka pjesma može da govori sama za sebe, ali opet da je povezana u neku globalnu priču, kao poglavlja u knjizi - prvo i peto poglavlje mogu da budu totalno različita, sa drugim likovima, pričom, mjestom radnje, a opet kada pročitate sva poglavlja dobijete jednu vrlo dobro povezanu cjelinu."

Pričajući o koncepciji, da li mislite da vas fanovi mogu pratiti i šta očekujete od njih?
Daniel: "Pa ja se iskreno nadam da će posvetiti barem 1% pažnje tekstovima pjesama i da će ih barem jednom pročitati i udubiti se u njih. Kao pisac, volio bih kada bi ljudi detaljno analizirali moje tekstove i tražili nešto u njima, proučavali ih.
Znam da rijetko ko ovo uradi, jer većina samo sluša muziku, ali zaista ono što me čini srećnim je kad mi stigne email u kome se ljudi detaljno raspituju za moje pjesme "da li ovaj stih znači ovo... ja sam pronašao tu misao... ovo me podsjeća na mene..." Divan osjećaj..."

Vaša muzika je neobična, u pogledu da za razliku od mnogih prog bendova koji prave svoju muziku za određenu grupu fanova, vi ste mnogo šire otvoreniji...
Daniel: "To je zaista tačno. Mi mnogo više eksperimentišemo od ostalih bendova u našem žanru. Ne idemo jednostavim putem, praveći muziku za prog metal fanove, već trudimo se da budemo što originalniji u muzičkom smislu. To nam je i donosilo probleme u prošlosti - kada bi smo otišli do neke izdavačke kuće i dali im našu muziku da preslušaju, oni bi to odbili sa izgovorom "vaša muzika nije loša, ali ne liči ni na jedan drugi bend". Zar to ne bi trebalo biti pozitivno, a ne negativno? Ako pravite muziku koja se razlikuje od drugih možete ili da uspjete, ili da propadnete. Jednostavno je tako.
Mi smo se odlučIli na taj rizik i ipak smo izbjegli propast benda. Naši slušaoci dolaze i van okvira ljubitelja prog metala, što je u jednu ruku dobro, ali i riskatno, jer možemo izgubiti neke stare fanove koji neće moći da prate našu muziku."

Što se tiče koncerata, da li više volite da svirate u velikim halama pred hiljadama ljudi ili volite da radite manje koncerte po malim klubovima?
Daniel: "Iako smo bend koji može napuniti i hale od 10 000 ljudi, isto se odnosimo i sa manjim svirkama. Treba imati poštovanja i prema njima - da vam dođe 20 ljudi na svirku, morate se ponašati kao da ih je 2000. Mislim, trebate im posvetiti pažnju, jer su oni došli vama na svirku i nema veze koji je broj, dok god znate da ima nekog ko bi vas slušao.
Sjećam se kad smo imali jednu svirku u Italiji. Bilo je to više kao neka proba, jer je bilo samo 20 ljudi, većinom prijatelja talijanskog benda Eldritch, ali smo odsvirali perfektno i dali sve od sebe, jer ipak ti ljudi su došli da nas čuju, i to smo im omogućili."

Kakva su vaša iskustva sa turnejama?
Daniel: "Mogu reći da volimo turneje, jer one dopuštaju ljudima da čuju kako naše stvari izgledaju u živo i da nam se približe mnogo više nego što to mogu slušajući CD ili kasetu. Za turneje se pripremamo dosta vremena, jer je naša svirka tehnički mnogo zahtjevna, pa i kad smo dosta navježbani dogodi se da poneke pjesme ne zvuče baš najbolje. Ali tu ima i mnogih drugih faktora."

Kakvo je stanje na metal sceni u vašoj rodnoj zemlji?
Daniel: "Pa stanje je sasvim dobro, mnogo je mladih bendova koji sviraju, kao i starijih koji se još uvijek drže na nogama. Glavni problem mladim bendovima je što nemaju puno podrške, a i konkurencija ih brzo zbriše i oni tako nestaju."

Da li imate neku poruku za naše čitaoce?
Daniel: "Hvala vam na pažni i sve najbolje."


Boris Todorović
(12.09.2002.)

http://www.painofsslvation.com/symforceII.rhtml
intervju od prije par dana s danielom i johanom

I think it's pretty much like the BE-concept. This is not a movie that tries to tell you that this is how it is. It's just a way of making the puzzle work out.
I think that's something that recurs in basically every religion. I think that one of the points I was trying to make with BE is, that every religion known to man must by default be incorrect. There is no way that any human religion can be correct or right. That was my first 'point of departure'. And then that everything goes in circles, the creator becomes the created and the created becomes the creator. All the creation comes from a deep desire to understand the 'self'. So exploring other things is basically a way of exploring yourself.

genijalac

i'd buy anything that comes out from his mouth